Akumulacija smještena u svojevrsnom klancu između kopnenog i morskog masiva, a u sastavu Vinodolskog prosjeka, nešto je što sigurno nigdje nećete pronaći. Spoj čisto naših, nazvao bih kopnenih aktivnosti vezanih naravno uz ribolov, sa čistim ponekad i dramatičnim morskim ugođajem. U takvim prilikama loviti ribu! Pravi doživljaj.
Nepunih pet minuta hoda od jezera i nalazite u mjestu Tribalj, te ako ste odlučili povesti sa sobom bolje polovice i djecu, iznajmite sobu za prespavati u slučaju da netko nije za noćenja pod šatorom. I još nešto, da samo napomenem da do Crikvenice ima 6-7 km. Dakle, kupanje u moru i ribolov šarana, nezaboravno. Plus toga vuk sit, a ovce na broju što se tiče žene i potomaka!
Pozvani od domaćina, Željko Spasić – Dok. i ja, odlučili smo potrošiti on 5, a ja 7 dana na tom prekrasnom mjestu i prenijeti svim prijateljima i članovima foruma i portala , stanje na vodi. Količinu ribu, kako prima, specifičnosti i sve ostalo. Krećemo u nedjelju i oko 15 sati smo na vodi, gdje nas dočekuje zaista poveća ekipa članova društva Šaran Tribalj! Malo druženje i ćaskanje uz čašicu pića i meni već crv ne da mira. Imam neke planove, kao i sam Dok., za odraditi pa kulturno stvorim situaciju odlaska na samu poziciju. Pozicije su pak uređene zaista onako kako treba i za slobodni i natjecateljski ribolov. Prostrane, široke, a posebno ove gdje smo lovili na sjevernoj strani pod drvećem, znači ima i hlada.
Početak kampanje
Dobivam krajnju poziciju prema mrestilištu, a Dok. jednu prije mene. Po pričanju domaćina ispred nemamo ništa što se tiče prijelaza i slično, barem ne značajnije, osim dva reda malih panjeva. Vidim sprema se vatra za roštilj, pa odlučih prije večeri samo malo uletiti sa prihranom, a sve drugo ostaviti za tjedan pred nama. Dok. također kreće istim scenarijem. Na 135 metara netko je potrgao marker i to mi je orijentir. Tamo odlučim i hraniti. Dok. uzima daljinu prije panjeva na jedno 90 metara. Zabacivanje sistema i hranjenje gotovi su za cca 2 sata i kreće malo druženje uz roštilj. Priča o ribama, mrijestu, naravno ženama ,ali i nezaobilaznoj buri. Ona je ovdje paklena, ali ako se baš mora loviti po buri kao na natjecanjima recimo, kažu da po njoj riba jako dobro prima. Društvo se dosta brzo razišlo i ostavilo nas da skujemo nekakav plan kako dalje od jutra. Dok. da bi nam bilo lakše vadi zetov šardone (po naški) i zaista nakon čaše vina sve posta lakše. Ubrzo došao i prvi griz i ja se upisujem sa prvim tribaljskim šaranom i to odmah preko 10 kg. Proradilo je i Dokovo hranilište i riba se reda, ali manja. Oko 2 poslije ponoći prebacismo se u horizontalni položaj, te uz još poneko istrčavanje spremno i odmorno dočekujemo jutro kad bi kampanja i trebala ozbiljno početi.
Ponedjeljak
Odlučio sam naložiti poziciju kako spada i to u dva dana, a onda isto tako nagaziti samo sa boilama. Izbacao sam stotinjak raketa i sisteme kao i na svakoj vodi. Balansiranu boilu, jednu na dnu i drugu hooker B5. Dok. ga fila sa mješavinom sitnijeg partikla, a za mamce isprobava sve što sam donio od Essentiala i naravno svoje boile. Nije dugo trebalo čekati na reakciju i grizevi krenu jedan za drugim. Samo ipak jedan je ostao u sjećanju.
RINA
Griz na mom hranilištu bez kosti, trčim i zatežem, a riba bez imalo zadrške vadi najlon. Sigurno minutu i pol joj nisam bio gazda. Pa lijevo u zadev, vadim ju van, pa desno u neki panj, opet ide van, onda pred obalom dobrih 15-20 minuta nikako na površinu. Procjenjujem da je mužjak. Napokon sačim ribu i vidim da sam promašio. Ženka, vretenka, duga, vitka, ma samo joj plava kosa fali, pogledali smo se i dobila je ime u tili čas, zvat će se Rina. Taj dan dobivam još dvije ribe preko 10, a i Dok. se upisuje sa dvije ali i puno manjih. Riba nam je sjela. Odlično!
Utorak
Dok. mi stalno hvali svoga zeta i priča o nekakvom Rizvancu. Mislim si, a što je tako posebno u tom rizvancu, obično vino za gemišt. Ipak, prije podne nakon opet obilnog hranjenja i nakon što nas je naš osobni kuhar Stevo posjetio i dogovorio čobanac za ručak narezali smo nešto od delicija iz naših domaćih pušnica i na red dođe taj famozni Rizvanac. Prvo kad sam pogledao etiketu na kojoj piše polusuho rekoh sam sebi, mož mislit, količina alkohola 13,1%, e sad mi niš nije bilo jasno. Daj malo da ja to probam! Ajme meni! Ulaskom prvih kapljica u moje na loša vina preosjetljivo grlo totalno sam se raznježio. Osjetio sam nevjerojatan spoj slatkoće i snage, topli vjetar oplahnuo mi je nepce, osjetih nevjerojatnu kombinaciju jabuke,breskve i kasne trešnje u cvatu. Na samim krajevima ukusa nalazila se topla, zelena, zrela šuma. Stari, rekoh, ovo je nešto posebno. Najbolji Rizvanac i vino sličnog tipa koje sam probao. To me i uplašilo, kao prvo dočekani smo kao kraljevi, drugo brinu se o nama da nam je pomalo neugodno, treće riba nam je krenula opako i četvrto probao sam nešto što nisam nikada. Nažalost, bio sam u pravu, nešto nebu u redu! No, ajmo po redu!
Srijeda
Sa utorka na srijedu počinje pojačavati vjetar. Puše s lijeva, s desna, naprijed, nazad, pa je bura, pa onda nije bura.
Imamo posjeta i između ostalih član društva Željko donosi mi slike ispražnjenog jezera. Radim neke korekcije na hranilištu i opet obilnije hranim. Čobanac od jučer još je na repertoaru jer je zaista predobar što i nije čudo jer je naš Stevo kuhar, slavonac. Poslije podne dolazi i predsjednik društva Zoki ili ti Zoka. Povede me čovjek lijepo na područje od posebne zaštite. Uletišmo šaranu u spavaću sobu. Područje gdje se mrijesti šaran teško je opisati riječima. Samo cvrkut nezaobilaznog slavuja, kosa, i gdje koje izletavanje preplašenih pataka. Okolica mrestilišta na mjestima ozbiljno je izrovana od divljih svinja. Uz par pitanja Zokiju prošlo je ugodnih dva sata za koje je vjetar još jače pojačao.
Četvrtak-dar mar
Pred samu noć u srijedu sve se smirilo. Riba opet kreće i dobivamo par krasnih riba. Čujemo bacanje iza hranilišta koje već dosta dugo nisam čuo. Sretni smo što se smirilo vrijeme i planiramo četvrtak i petak odraditi do kraja kako spada, pojačano. Svako malo izlazimo na griz, ili kod mene ili kod Doka. Ja sam po noći i hranio. Jutro u četvrtak sama bonaca. Uzimam spod i uletavam sa samim boilama za početak. Dok. gazi i dalje sa partiklom, ali ovaj put smanjenim postotkom, a povećava količinu boili. Onda kreće totalni preokret. Kao da je netko uključio prekidač. Iza naših leđa spušta se bura. U pola sata pojačala je da su na Kraljevici izmjereni udari 200 km na sat. Riba prima kao luda, ali ne možeš zabaciti jer je sistem kad ga digneš ispred tebe, a ne iza da bi ga zabacio. Svi štapovi imaju griz i kako ih vadimo tako ih i ostavljamo. Jednostavno ne ide. Snimam te nezaboravne trenutke. Drilove u tim uvjetima, sve je posebno i nezaboravno. Jednostavno ovo je za svakoga ispit mogućnosti, izdržljivosti, volje. Koliko ide ili ne ide. Pred večer uz velike nalete pospremamo stvari, odlazimo u prostoriju društva gdje su se okupili neki članovi na oproštajno druženje uz nareske. Priča o ovome, priča o onome i polako se pozdravismo i prilegnemo po prvi puta sa nezabačenim štapovima. Bura je sve jača inače bi pokušali složiti šator. Samo u tim uvjetima izvaditi i jedan klin bilo bi jako zanimljivo. Šta reći na kraju.Jezero Tribalj, to u svakom planu posjete bilo kojeg šaranaša jednostavno mora biti . Riba je prekrasna, ljudi usko vezani za svoje društvo posebno ugodni i jednostavni. Dogovoriti se može jednostavno sve i presing nije kao u nekim drugim sredinama. Priroda fascinira, a avanturistički duh jednostavno vapi da se iskuša. Svim divnim ljudima sa Triblja do sljedećeg susreta sve dobro i samo tako nastavite.
