Zadnji dani mjeseca veljače. Ako pogledamo cijeli mjesec bio je zaista prohladan sa prodorima još hladnijeg zraka, a posebno pred kraj mjeseca kad su niske temperature, sjeverac i snijeg podsjetile da zimi još nije kraj. Zatvorene vode opet su se pomalo umirile, a strast za ribolovom u meni nikako. Na jednom mom putovanju prema jugu navratio sam do Ivana u Gospić i tamo mu predložio jednu kampanju na Mrežnici kako bismo ispraviti neke stvari od prošli puta.

Greške

Naime prošli puta je kampanja zaista bila uspješna i to sa 50-ak grizeva, ali bilo je i dosta rupa tj. praznog hoda u ribolovu. Moj je zaključak bio da smo se malo prepustili teoretskim razmišljanjima i premalo nahranili ribu. Ivan je na početku te kampanje sa Zokijem i Sabijem imao preko 20 grizeva u 24 sata i onda veliki pad. Nije se hranilo u dovoljnoj mjeri.
Ja sam došavši odmah iza njih sa prijateljem Darkom Lasnikom napravio istu grešku. Prvi dan jako malo hrane i drugi također. Samo 4 griza. Zadnju noć makar je bio veliki vodostaj naložio sam hranilište kako treba i tu noć imao 8 riba. Odlučio sam ići provjeriti da li je zaista to bilo pogrešno, ta taktika hranjenja.

Dogovor

Zato sam nazvao Brunu "Šaranaša sa Mrežnice" da malo nahrani neku drugu poziciju. Drvo u vodi na drugoj strani rijeke bliže mostu. Dva hranjenja će biti dovoljno sa po par kila prihrane po hranjenju. Ovaj puta ja dolazim sa svoje dvije boile, jednom fish mix sa 45% ribljeg brašna i drugi bird mix. Temperatura vode je bila oko 6-7 stupnjeva. Smirena Mrežnica, ovaj puta bez jakog toka i potpuno bistra. Dakle nešto očekivati po danu bilo bi presmjelo. Ovaj puta sa mnom ide i kanta partikla(dobro raskuhani kukuruz i konoplja), te faktorica brzo topivih šaranskih peleta.

Kampanja

Dolazim u srijedu ujutro na poziciju i nalazim se s predsjednikom društva KŠR Mrežnica g. Bežanom i nakon malo priče i pokazivanja pozicije zabacujem sisteme i počinjem sa ozbiljnim radom. Do druge obale ima mjereno laserom 139m i lovi se ispred srušenog drveta u vodi. Uz to planiram za Ivana poziciju desno na blizu i jednu rezevnu lijevo na sredini vode.
Raketa za raketom i tako 150-200 puta i tek tada sam bio zadovoljan. Slijedi slaganje kampa i ostalo. Prije podne me posjećuje jedan od mlade garde šaranaša "Cvik", a popodne naravno Bruno i Marko, također mladi šaranaši. Po danu niti pip. Pred večer radim PVA stringere koji će ići pod drvo, a na blizu idu mrežice. Bacam na dalje hranilište još 30 raketa svega po malo, te prihranjujem i na lijevo gdje ću na sredini vode imati jedan štap. Desno poziciju samo hranim bez sistema na njoj. Tek je sunce zašlo i dečki su još bili kod mene kad griz, pomalo sramežljiv. Vadim ribu od 7-8 kg, ljuskavu. Dečki, a posebno Bruno su sretni što sam dobio griz jer je to znak da su dobro hranili, a jesam i ja bogme. Za koji čas ostajem sam i već jako rano pada mraz na rijeku. Čeka me zaista hladna noć.

Igranka

A onda kreće igranka. Riba za ribom. Sve na hranilištu onom daljem pod drvetom. Svaki zabac stavljam PVA i pošto je hladno moj mekani predvez postaje pravi stiff. Grizevi, a i ribe su sve ozbiljniji, do onog najjačeg. Samo što sam zalegao sav promrzao u krevet griz kao iz snova. Pišti sve u šesnaest. Zatežem ribu koja bez ikakvih trzaja vuče desno, dobro je rekoh sam sebi, lijevo su zadjevi. U tom času totalno je poludio i vuče kao lud lijevo. Zatežem rolu i penjem se na nasip i na sili dižem ribu i odvlačim ju od njene nakane, loma. Par puta bilo je opet desno, pa lijevo, pa zabijanje u travu i sve ostalo. Počeli su upitnici u mojoj glavi, pa kakva je to riba? Do sad sam dobivao same ženke, ovo sigurno nije. Vjerojatno neki ludi mužjak. Približavam ribu na 20 metara od sebe i na površini je. Međutim taj čas uzima 10-15 metara i više ga nema. Meni je zima, definitivno jedino što znam da je sad pravi trenutak za patnju, jer  ako sad nešto krivo poduzmem i ubrzam dril ide sve k vragu. Nakon nekih 15-ak minuta sačim veliku ribu, duga je, to mi je prvo prošlo kroz glavu. Ajme, golać! Vidio sam da je golać, možda griješim!
Pa kako ja od par riba u vodi koja nisu ljuskava dobijem već drugi puta golaća. No, kad je trebalo popeti se i dignuti ribu malo sam se naježio! Pa ovo je velika riba, duga, prekrasan dugi golać sa velikim perajama, a tek repina. Ajme koja sreća. A vaga, vaga pokazuje 20,80 kg.

Majko moja, još jedna riba preko 20 i to u tim uvjetima i na toj vodi. Šaljem odmah poruku Ivanu. Taman kad ju stisnem ide štap na drugom hranilištu, i vadim prekrasnog ljuskaša od 13-14 kg. Ali to nije kraj jer dok sam ga spremao i drugi štap na daljem hranilištu pjeva pjesmu. Opet riba preko 10 kg. E sad je dosta, ovo je 12-a riba, dobio sam ribu preko 20, sav sam mokar i oko mene je sve bijelo od mraza. Vadim štapove i idem na spavanje iako je tek 2 sata poslije ponoći, ali jednostavno me pozicija uništila.

Druga noć

Drugi dan dolazi Ivan i donosi 10-ak kila boili i nešto za podmazivanje grla. Tovarimo hranilište i raspravljamo usput kako je ta riba tako dobro legla na toliko hrane. Što nas čeka ovu noć. Složili smo se da tako dobro dalje ne može ići i pogriješili oboje. Akcija je sljedeće noći počela jedan sat kasnije jer je na obali u jednom trenutku bilo i 20-ak osoba, malo razgovora, bučenja i to se pomalo odrazilo na ribu. Međutim kad je krenulo nije stajalo. Tu smo noć dobili 15 riba gotovo istih, osim jedne od 5 kg, sve su bile od 9,90 kg do 12 kg.
Sakovi puni i jutarnja seansa je bila predivna. Sami ljuskaši pred nama od zagasito zlatne boje do one kao da su ispolirani.

Treća i završna noć

Dan je malo bio naporan jer smo naravno morali proslaviti sve to skupa, ali ipak smo bili spremni za popodnevno hranjenje koje sam odlučio malo izmijeniti. Ovaj puta ide na dalje hranilište 2 kg boila i 10 raketa peleta, a na bliža po kilu boili i svega po malo.Partikl ide van iz hranjenja. U posjeti su nam bili „rođaci“ "Grizli" i "Gruu" tako da smo imali i malo pomoći. Ipak sve smo dobro pripremili i na vrijeme se povukli u brlog. Opet posjeta, ovaj puta dečki koji su došli pored nas, Matija Pervan i Mladen Ličina. Pomalo veseli, ali dovoljno svjesni da otpočnemo neke teme vezane za mamce i slično. Naravno na red je došao i ljepši spol! Sve je bilo dobro dok opet nije zasvirao indikator, naravno onaj pod drvetom. Kad je Ivan skočio i porušio obojicu gostiju sve je sličilo na kuglanu. Jer on ili skoči tako naglo i napravi paniku i poruši sve oko sebe ili uopće ne odreagira, nema sredine.
Ja nisam znao dali da se uključim u tu zbrku i klupko na podu ili pričekam razvoj situacije. A ovaj vani pišti kao u ljetno doba. Srećom klupko se nekako razmrsilo i Ivan izliječe nekako van i  počinje dril. Vadimo ljuskaša od 10 kg, zabac i natrag u šator ali ide drugi štap, opet 10 kg. Zabac, ali ide štap na drugom hranilištu. Pa šta je ovo ljudi! Nakon par grizeva dolazi najproduktivniji dio noći, 0d 2 do 4 sata. To je fućkalo svakih pola sata. Bilo je ovaj puta i trganja i svega. No ipak do jutra 14 riba na suhom i puni sakovi.

Što sad  reći o svim teorijama i pametovanjima. Riba je tako dobro primala da je to za ne povjerovati. Mamci su bili kao i za sve zatvorene vode i to bez ikakve korekcije u smislu jačine nutrijenata. Arome vrlo malo. Tvrdoća boili zaista mala, rekao bi mekane boile. Tim pristupom, a pošto su iste u vodi bile minimalno par sati postale su još bolje probavljive radi veće prisutnosti vlage . Uspjeli smo održati 3 noći sa gotovo istim brojem grizeva pa čak je druga noć dala i više. Dobili smo 23 ribe preko 10 kg, 1 ribu preko 20 kg, 16 riba  od 8 do 10 kg, 1 ribu od 5 kg, 1 ribu od 6 kg i jednog poribljenog golaća od cca 2,5 kg (taj ej legao prvu noć).
Ribolov iz snova, na rijeci iz snova, u vrijeme iz snova, na prelasku iz zime u proljeće.
Lijepo smo se družili, proveselili i najavili sljedeći dolazak! Svim prijateljima iz Duge Rese i šire puno zahvala na pomoći i posjetima. Bilo je izuzetno ugodno družiti se s njima.