|
5. Carp Brothers Carp Cup - 11.05. do 15.05.2009. Palatos To Mađarska Dakle, nakon uspješnog prelaska državne granice bez "ata karneta", samo sa popisom na formatu A4, lagano putujemo pitomim mađarskim krajolikom prateći kreštave upute beztjelesne gospođe (ne vjerujem da je gospođica) skrivene u "Garminu" (dakle, ne skrivam se samo ja iza ekrana). Naravno, kako su samo rijetke žene imune na ljepotu Budima i Pešte, tako nas je i gospođa "Garmin" iskoristila da se upozna sa njima, pa smo uživali u ljepotama križanja svih vrsta i fela u nekom predgrađu, izgubivši pri tome lijep sat i pol vremena. Nakon kratke vožnje autoputom odvajamo se i stižemo do malog sela koje se zove kao i jezero (a možda i obrnuto) -Palotas. Na vrijeme stižemo do ribičkog doma i tada saznajemo da će nekoliko austrijskih ekipa kasniti, jer i njihove navigacije vole Budapest. Sa malim zakašnjenjem počinje izvlačenje, vrlo praktično i brzo (pobjednici prošlogodišnjeg kupa izvukli su prvu ekipu. Nakon toga predstavnik te ekipe izvlači broj svoje pozicije, a nakon toga i ime slijedeće ekipu. Predstavnik te ekipe izvlači broj pozicije, a nakon toga slijedeću ekipu i tako do kraja). Ime "Dunavca" izvlači ne baš reprezentativni predstavnik nekdašnje K&K monarhije, a Zoki (obratite pažnju da nisam dodao nikakav epitet) izvlači poziciju broj: 
Dolazimo na mjesto i dižemo bazni logor koji je otprilike izgledao ovako: 
Dvije velike topole, dvije klupice i hrpa potrebnih (manji dio) i nepotrebnih (veći dio) stvari u torbama, kutijama I ostalim, za transport prikladnim predmetima. 
Upisujemo se u ponedjeljak navečer sa krasnim Zokijevim ljuskašem od 8 i nešto kg koji, iz meni nepoznatih razloga, nije ovijekovječen fotografijom. Noć protiče mirno, a onda u utorak kreće kao na tekućoj vrpci. Šarani divljaju po trsci u erotskom zanosu, a mi smo im, onako iscrpljenim od sexa, ponudili finu trpezu kojoj očito nisu odoljeli. Lovimo uz rub trske i na bližem hranilištu, a golaći i ljuskaši se naizmjenično redaju kao po nekom dogovoru.
Ribe su do 5 kg I izuzetno su lijepe. Sve kulminira sa Zokijevim amurom od 9,5 kg s kojim se penjemo na lijepo 6 mjesto. 
Ponekad se zalomi i kakva deverika impozatnih dimenzija. 
Lovimo na Solarovu bananu 10 mm tretiranu Nashovim tuti-fruti dipom i Prologicovim banana testerom i jednako tretiranim Cukkovim balansiranim kukuruzom. U četvrtkak ujutro dobijamo amura od 4,5 kg i zadržavamo se na 6. mjestu, nakon čega, ničim izazvana, čarolija prestaje i više nemamo ribu.
Statistikom Vas neću gnjaviti, sve je kronološki i pregledno postavljeno na stranici Carpbrothersa( www.carpbrothers.at ), a organizatorima sve pohvale na profesionalno odrađenom poslu.
Na kraju, završili smo 12., dobili 20 kg boili u dvije kante (vjerovatno iz pakosti) ,mislili su da ih nećemo moći ugurati u prepune automobile, ali su se malo za....li, stale su.
Doduše, jest da sam vozio sa naslonom sjedala nagnutim prema naprijed, ali što je neudobnost naspram 10 kg boili.
Na povratku, razgledanje istih onih križanja u Budimpešti ali ovaj puta iz drugog smjera, razdragani smješak carinika koji se pretvorio u grimasu prepunu gnušanja kada je umočio ruku u vrećicu sa mokrim sakovima i pregršt "toplih" riječi koje još negdje lebde baranjskim poljima.
|
